ENSR
Alatke
Registracija Prijava

Timarsko-sanska

Granica rasprostranjenosti timarsko-sanske nošnje ide od Prijedora desnom obalom Sane prema jugu do niže sela Usorca, zatim skreće na istok sjevernije od sela Sasine i izlazi na put koji spaja Sanski Most sa Banjalukom, i ovim se putem spušta do planine Piskavice koja leži zapadno od Banjaluke. Istočna granica ide obroncima planine Piskavice, prelazi put Banjaluka – Prijedor i izbija na južne obronke planine Kozare. Sjeverna granica se proteže južnim obroncima Kozare do Prijedora zahvatajući nizinske dijelove sela Omarske i Lamovite. Na ovako ograničenoj teritoriji nalaze se sljedeća sela: Miljakovci, Gaćani, Rakelići, Pejići, Usorci, Tomašice, Busnovi, obe Marićke, Kvočke, Jelićka, Slavička, Radosavska, Bronzani Majdan, Piskavica, Babići, Omarska, Lamovita i Garevci.

 

Timarsko-sanska nošnja nosila se do tridesetih godina dvadesetog vijeka, od kada prodiru elementi narodne nošnje susjednog Pounja, Knežpolja i Kozare, ali i elementi gradske mode.

 

Ženska nošnja se sastojala od košulje, zubuna, bošče, tkanice, pregače zadnje i prednje, narukvica, čarapa, priglavaka i opanaka. Košulja je izrađena od beza, sa širokim rukavima bez manžeti. Najkarakterističniji element na košulji je izrez, čiji su prednji i zadnji dio ispod vrata sakupljeni u sitne nabore. Prorez za glavu nalazi se pozadi na leđima i kopča se jednim dugmetom ili dvema petljama. Prednji dio košulje je četvrtasto otvoren i vegetabilnim ornamentima izvezen po ivici, direktno na platnu. Košulje su i po dnu ukrašene vezom i čipkom domaće izrade. Preko košulje nošeni su kratki zubuni, ukrašeni po ivicama lančanim vezom i zelenom čohom. Kao ukrasi su korišteni srebrni i zlatni širiti koji se prišivaju u karakteristične dvoduple krstove. Bošča je velikih dimenzija (90 x 95 cm), od lakog kupovng platna, sa prišivenim širokim „šlingama“ (kupovna čipka) i „mavezom“ od kupovnog crvenog platna koji je obično prišiven ispod šlinge. Bošča se stavljala na glavu tako da joj se jedan dio malo presavijao, stavljao na glavu i uzicama prišivenim na bošču vezivao ispod brade, dok su preostala tri kraja bogato padala niz leđa pokrivajući ih skoro do koljena. Žene su i naprijed i nazad nosile pregače. Prednje pregače imale su kraće potkite nego zadnje. Preko pregača opasivale su se veoma uske tkanice, na koje su prišivani novci koji su opasivanjem tkanice dolazili naprijed. Narukvice su pletene od raznobojne vune sa ornamentima u vidu rombova, a u timarsko-sansku nošnju su primljene iz posavske nošnje. Opanci su kupovani u Prijedoru i Dubici, a nazivani su „dubičkim“ opancima. Pravili su se od štavljene goveđe kože.

 

Muška nošnja se sastojala od košulje, gaća, šarvala, haljine („aljine“), kožuha („kožuna“), pojasa („opasača“), čarapa, opanaka. Košulja je bila sa dugačkim širokim rukavima, malim kolirom i vezom niz prsa. Nosila se preko ljeta uvučena u gaće. Gaće su bile širih nogavica i manjeg tura. Nisu bile vezene. Zimi su se preko gaća nosile šarvale crne boje, izrađene od valjanog sukna. Pri dnu nogavica imale su male potkite. Haljina je bila od crnog domaćeg sukna, sa rukavima bez zakopčavanja. Kao ukras duž ivica imala je prišivene „struke“ (gajtani) domaće izrade. Ispod haljine nosili su se kožusi od ovčije kože. Oko pojasa muškarci su opasivali crveni tkani pojas širok oko 15 cm. Preko njega su opasivali široki kožni „opasač“. Nosili su se šeširi ljeti, a šubare zimi. Na nogama su nošene do koljena duge vezene čarape i opanci kao kod žena.

 

Poslije Prvog svjetskog rata pod uticajem knežpoljske nošnje javlja se novi izmjenjeni tip timarsko-sanske nošnje. Promjene su nastale u muškoj nošnji koja se sad sastojala od nešto izmjenjenih gaća i košulje, prsluka, „lača“, kaiša, kaputa, „čarapka“, cipela, šešira i kačketa „mice“. Košulja je bila uskih rukava i sa malim kolirom. Zakopčavala se na lijevom ramenu. Niz grudi, od vrata do pojasa, imala je porube između kojih je bio izrađen raznobojni vez. Nošene su preko gaća, koje su bile veoma širokih nogavica, po ivicama ukrašenim „ekljom“ (domaća čopka) i platnom specifičnog tkanja (nazvanog „iveranje“) i raznobojnim vezom. Preko košulje nošeni su prsluci od štofa i atlasa gradskog kroja. Kupovne „lače“ od somota su potpuno istisle šarvale. Kaputi su bili od sukna, šivani po građanskom kroju podređenom specifičnom seoskom stilu. Obavezno su se opasivali kaišem. Umjesto dugih šarenih čarapa nošeni su kratki, vuneni, bijeli „čarapci“, a cipele su potpuno zamijenile opanke. Na glavi su se zadržali filcani šeširi, a nova pojava su bile „mice“ (kačketi).

Galerija slika