ENSR
Alatke
Registracija Prijava

Jedan od najvažnijih ciljeva svakog čovjeka je da u toku života izgradi ili osmisli prostor u kome će stanovati i gde će se osjećati sigurno i opušteno. Kuća je zato, od najranijih vremena, bila ne samo mjesto gde se čovek sklanjao od hladnoće, gromova i oluja, već i njegova umjetnička i duhovna inspiracija.

 

Građenje kuća i drugih objekata na selu obavljaju sami seljaci, i to isknjučivo sopstvenim sredstvima. Vodilo se računa o odabiru zemljišta za gradnju kuće. Pri tom se obraćala pažnja na sljedeće: da zemljište bude suho, ocjedito, po mogućnosti na sunčanoj strani, da ne bude u dnu placa i na vjetrometini. Naročito se pazilo da u blizini ima dovoljno pitke vode.

 

Kakva će kuća biti zavisilo je od mnogih činilaca koji djeluju na formiranje određenog tipa seoske kuće. Priroda djeluje na više načina: građevinskim materijalom koji se može naći u okolini, klimatskim uslovima, konfiguracijom tla. Istorijsko-politički činioci predstavljaju posebnu grupu koja neposredno ili posredno djeluje na izvjesne pojave, izazivajući promjene u svim segmentima života stanovništva pa tako i u izgledu kuće.

 

Kuća u Potkozarju pripada dinarskom tipu kuća koji se prostire od Korduna sa Likom kroz Dalmatinsku Zagoru, Bosnu sa Hercegovinom i sjevernim dijelom Crne Gore, pa na istok do Podrinja i Šumadije. Karakteriše je arhitektura i ornamentika prilagođena drvetu.

 

Osnovni oblik je brvnara – prizemljuša, prizemna jednodijelna kuća. Uvijek je postavljena slobodno u prostoru, ne oslanjajući se na ostale zgrade. U osnovi je kvadratna ili pravougaona, građena bez temelja. Sastoji se iz dva dijela: osijeka i krova. Osijek je četvorostrani vertikalni zid od niza brvana postavljenih horizontalno jedno uz drugo, koja su u pravouglim ćoškovima međusobno sasjecana i tako bez eksera uklopljena u takozvani ćert. Visina osijeka je oko dva metra. Prvi red brvana do zemlje zove se podumijente i podziđivan je kamenom da ne trune. Posljednji red brvana naziva se vjenčanice. One završavaju visinu osijeka i nose dvije-tri poprečne, horizontalne paralelne grede koje povezuju dvije duže suprotne strane osijeka i tako ga čine stabilnijim. Krov je najistaknutiji dio brvnare. Kostur krova nose vjenčanice. Čine ga rogovi, sljemenjača, žioke i daske ili šimla. Kuća brvnara ima krov na „četiri vode“. Na krovu brvnare urađene su badže sa pokretnim poklopcima kroz koje je izlazio dim sa ognjišta.

 

Osnovna brvnara je u krajevima koji oskudijevaju drvetom prikladnim za brvnare, tj. u nizijskim krajevima kakvo je područje na panonskoj strani Bosne kojem pripada i Potkozarje, zamijenjena kućom čiji su zidovi od drvenog skeleta (birkatice). Ovakav zid se sastoji od drvenog kostura, sastavljenog od uspravnih stupaca, horizontalnih greda i kosnika. Prostor između tih drvenih dijelova je ispunjen različitim materijalima, te ispuna može biti od dizme (kratka brvna), čatme ili pletera oblijepljenih ilovačom ćerpiča ili od cigala u novije vrijeme. Dešavalo se i da kuća bude rađena tako, da je jedan dio ispunjen dizmom, a drugi čatmom (kasnije ciglom) i takva kuća je nazivana polubrvnara-polučatmara. Ranije su kuće bile prekrivene raženom slamom, koju je zamijenio drveni krov (daska, šindra ili šimla), a u novije vrijeme crijep.

 

Osnovna jednodijelna kuća se vremenom pregrađuje u dvije prostorije: „kuću“ i sobu. „Kuća“ zauzima polovinu ili više od polovine ukupnog prostora, kvadratnog ili pravougaonog je oblika i ima zemljani pod. „Kuća“ je odozgo otvorena, bez tavanice, tako da dim sa ognjišta slobodno odlazi pod krov, često je građena bez prozora ili sa manjim prozorom, koji služi za ostavu sitnih predmeta. U „kući“ se odvijao ukupan socijalni život porodice. Soba u koju se ulazilo iz „kuće“ je manja prostorija, sa drvenim podom. Korišćena je za boravljenje starijih članova domaćinstva. Na mnogim kućama dograđena je veranda koja je nadsvođena krovom.