ENSR
Alatke
Registracija Prijava

Pokućstvo i uređaji odgovaraju građevinskoj razvijenosti stana i uvijek odražavaju imovinsko stanje, društveni položaj, porodični život, prosvijećenost, privredu i duh življenja njenih stanovnika, tako da je pokućstvo u tradicionalnim kućama bilo oskudno.

 

Osnovno i glavno odjeljenje svake seoske kuće je prostorija u kojoj je ognjište, gdje gori vatra, u srpskom narodu poznato pod nazivom „kuća“. U početnim fazama građenja kuća prostor te centralne prostorije bio je otvoren prema krovu te je u kućama građenim od drveta s obzirom na zapaljivost materijala ognjište nisko i otvoreno, postavljeno na sredinu prostorije. U našem narodu ognjište se mnogo poštuje, jer se vjeruje da ono predstavlja stanište umrlih predaka. Služilo je ne samo za spremanje hrane, zagrijevanje i osvjetljavanje kuće već je bilo i zborno mjesto ukućana i društveno središte.

 

Uz ognjište postoji veoma značajan pribor, tako da je nad ognjištem verižnjača, na kojoj vise verige koje služe za kačenje kotlova nad vatrom. Na ognjištu su najčešće postavljena tri do četiri veća kamena (prijekladi) na koje se redaju klade. Uz ognjište se nalaze i predmeti za održavanje vatre (maša, ožeg i mašice), kao i tronožac za lonce, rešetka za pečenje i peka za pokrivanje i pečenje hljeba na ognjištu. Uz ognjište su stajali niski tronošci i klupice. Jelo se sa niske sinije koja je između objeda stajala prislonjena uz zid. Na podu, klupama i policama u kući su i drugi potrebni predmeti i to: sudovi za zahvatanje, presipanje, donošenje i čuvanje vode, za preradu brašna i miješenje hljeba, za spravljanje jela, zatim predmeti koji služe za objed, za čuvanje hrane i pića, ostavu žitarica.

 

U „kući“ je bio smješten najveći dio pokućstva, naročito u vrijeme kad je ona bila osnovna prostorija svakog domaćinstva. Sa pojavom sobe, koja služi za spavanje i obavljanje pojedinih poslova, na primjer tkanje, javljalo se i drugo pokućstvo, tako da se u sobi nalazio krevet sa više posteljine i prekrivača i „sanduk“ sa odijelom, ruhom i dragocjenostima, a često je sastavni dio namještaja bio tkački stan. U sobi se ukoliko je u domaćonstvu bilo male djece nalazila kolijevka i dubak. Kolijevke su posebno čuvane i nasljeđivale su se sa koljena na koljeno iz straha da se „ne zatre sjeme“. Na istočnom zidu u sobi bila je slavska ikona, obično ukrašena peškirom.

 

Za osvjetljenje u kući najčešće je korištena svjetlost vatre sa ognjišta ili zapaljena luč. U krajevima gdje nije bilo dovoljno luča često su upotrebljavali loj ili mast, koji su stavljani u manji keramički sud sa komadićem krpe. Pravljene su i voštane i lojane svijeće, ali su ih štedili jer je vosak bio skup, a ni loja nije bilo u izobilju. Najveći stepen u razvoju osvjetljenja su petrolejske lampe.

 

Razvojem kuće razvijalo se i njeno unutrašnje uređenje, počevši od strogo upotrebnih predmeta i ostalih elemenata pokućstva rađenih rukom seljaka ili seoskih zanatlija, pa sve do savremenog i industrijski proizvedenog namještaja.