ENSR
Alatke
Registracija Prijava

Način ishrane uopšte

Stanovnici ovog sela nisu imali bogatu trpezu. Ishrana se zasnivala na tradicionalnim jelima koja se danas mogu naći u mnogim domaćinstvima. Vodilo se računa o količini hrane, kako bi se ishranili mnogobrojni članovi porodice, ali ne i o kvalitetu ishrane. Hrana je pretežno bila bez vitamina. Izuzetak je predstavljao ljetni period kada je bilo povrća i voća.

 

Pored kruva (kruha) glavni prehrambeni proizvodi ovog kraja su mlijeko i mlječni proizvodi, a od povrća: gra' (grah), kumpijer (krompir), kupus i luk. Stanovnici ovog kraja dnevno imaju tri obroka: doručak, ručak i večeru. Doručak se služio od devet do deset sati. Djeca koja idu u školu doručkovala su oko sedam sati. Za doručak se najčešće jela pura, kajmak, slanina i luk. Za ručak se spremalo varivo, a jelo se od jedan do dva sata. Večeralo se prije mraka da se ne pali lampa. Jelo se ono što je ostalo od ručka ili neka druga laka hrana. Stanovnici ovog kraja u svojoj ishrani su imali i salatu. U ljetnom periodu to je bilo povrće: krastavci, luk, paprike, paradajz. Zimi se jela zimnica koja se ostavljala u jesen, a najviše se koristio kiseli kupus.

 

Meso se jelo vrlo rijetko i to pretežno za praznike. Najviše se jela piletina, a zatim svinjetina. U ovom selu se jela i riba. Svinje su se klale u jesen, to je takozvani krmokolj. Meso se sušilo, pravljena je krvavica, žmare (čvarci) i meso je usoljeno odnosno stavljano u pajc. Jelo se zimi, ali se čuvalo za početak proljećnih radova.

 

Posuđe u ovom kraju bilo je od različitih materijala. Šerpe i lonci za kuhanje pretežno su bili metalni. Za mliječne proizvode su se koristili zemljani ćupovi gdje se kiselilo mlijeko. Sir se držao u malim drvenim kačicama.

 

Odrasli ukućani i djeca su jeli odvojeno. Jelo se iz jedne zdijele, ali je svako imao svoju kašiku.

 

Jelo u svečanim prilikama

Pod svečanim prilikama se podrazumjevaju: krsna slava, Božić, Uskrs, krštenje, svadba,...

Za krsnu slavu se tradicionalno peče pečenica, zatim se priprema supa, sarma, kolači i pite. Prije svega pravljen je slavski kolač i koljivo što je i simbolisalo slavu. Pečenica se peče dan prije slave i taj posao obavljaju muškarci. Supa se najčešće priprema kokošija sa domaćim rezancima. Sarma se pravi od sirovog mljevenog svinjskog mesa, suhog mesa, slanine, riže i luka sa začinima. Sva ta masa se zamota u list kiselog kupusa, a zatim se kuha. Pretežno su pravljeni suhi kolači, poznati u ovom kraju kao šape, zatim patišpanje, rolati sa pekmezom i dr. Pravljene su još i pite, slatke sa jabukama kao poslastica ali i slane najčešće sa sirom.

Za Božić se često peklo prase, ali kad nije bilo pekla se plećka koja je ostavljana za Božić nakon krmokolja. Peklo se i pile. Domaćica je ustajala rano da zamjesi pogaču u koju se ubacuje novčić. Pored pogače kao obavezno jelo pripremala se cicvara. Pripremani su kolači.

Za Uskrs se obavezno jedu jaja. Jaja se farbaju na Veliki petak. Prvo su šarana voskom, a zatim kuhana najčešće u lukovini. Pored jaja pripremana je kuvana suva plećka, a ostala trpeza se razlikovala od kuće do kuće.

Za krštenje i druge svečane prilike se pripremalo slično kao i za slavu, osim slavskog kolača i koljiva.

Posna jela

U ovom kraju se malo postilo. Čitav post su postili samo stariji ljudi, a na Veliki petak je postila većina stanovništva. Za vrijeme posta se nije jela hrana životinjskog porijekla, osim ribe. U posne dane se najviše jeo krompir koji se pravio na razne načine. Pored krompira u svakodnevnoj posnoj ishrani jeo se kupus i grah. Za vrijeme posta u ljetnom periodu se dosta koristilo povrće. Na Veliki petak se pripremao gnječeni grah, krompir salata, a skoro svako domaćinstvo se trudilo da na taj dan bude i ribe.

Pića

Pored vode koja predstavlja osnovno piće u ovom kraju se dosta pije mlijeko. Od mliječnih proizvoda se koristi kiselo mlijeko i surutka kao okrepljujue piće ljeti. Domaćice su pripremale sokove od grožđa i kupine.

Od alkoholnih pića u ovom kraju se pije rakija. Svakodnevno i u poslu se pila slabija rakija poznatija kao brlja, dok se za slavu ili neke druge praznike koristila malo bolja rakija šljivovica - od šljiva, kruška - od krušaka divljakinja.

Od osvježavajućih pića korištena je turšija koja je ostavljana kao zimnica. Pored turšije pio se i raso od kiselog kupusa. Čaj se vrlo rijetko pio, pili su ga većinom bolesnici. Od napitaka u ovom kraju se pila i kafa.

Mlijeko i mliječni proizvodi

U ovom kraju mlijeko predstavlja osnovnu sirovinu kojom se stanovništvo prehranjivalo. Prvi proizvod od mlijeka koji se koristi u ishrani bila je varenika, odnosno kuhano mlijeko. Od mlijeka su pravljeni razni proizvodi: sir, kiselo mlijeko, skorup, surutka, čvrsti kajmak, tučeni sirac, ...

Kiselo mlijeko se pripremalo tako što se varenika sipa u zemljane lonce koji se drže na toplom oko dva dana. Kiselo mlijeko se jelo zamrvljeno sa kuruzom (kukuruzom), a ređe sa hljebom ili se pilo. Najviše se upotrebljavalo kao osnovna sirovina za dobijanje ostalih mliječnih proizvoda.

Skorup ili povlaka dobija se sa mlijeka. Mlijeko se ostavi da stoji dok se po površini ne uhvati tanka kora zvana kajmak. Skorup se jede pomazan po hljebu i stavlja se u razna jela.

U ovom kraju postoji više vrsta sira. Najviše se pripremao i jeo mladi sir. Pravi se od friškog kuvanog mlijeka u koje se stavlja komad suvog svinjskog želudca - sirenje. Kiseline iz sirenja pospješuju varenje odnosno zgrušavanje mlijeka. Kada se mlijeko zgruša stavlja se u krpu dok se ne ocijedi. Tekućina koja se iscijedi iz sira ili nekog drugog mliječnog proizvola naziva se surutka. Surutka se često pila ili se sipala u variva.

Ljuti sir se priprema od mladog sira koji se solio i držao u drvenim kačicama deset do petnaest dana, dok se ne uljuti. Jeo se kao salata uz druga jela ili se pržio na masti pa je služen kao glavno jelo.

Tučeni sir se pravi od ljutog sira koji se dobro osuši i izmrvi rukama. Drvenim tučkom se nabije u drvenu kačicu. Dobro se posoli i po vrhu se namaže svinjskom mašću da se ne bi pokvario. Ovaj sir se koristi na Mali Božić za pripremanje popare.

Čvrsti kajmak je pravljen od skorupa. Skorup se usoli i stoji u zemljanim loncima nekoliko dana, zatim se izdvoji surutka pa se dobije čvrsti kajmak.

Jela od brašna i tijesta

Sprema se pravi od pšeničnog brašna i varenike. To se sve zajedno kuha.

Cicvara se slično priprema kao i sprema. U cicvaru se pored mlijeka i kukuruznog brašna dodaje još kajmak.

Pura se priprema od kukuruznog brašna, koje se kuha u vodi dok se ne zgusne. Od zgusnute mase se odvajaju komadići koji se stavljaju u vareniku. Pura se jede i zapržena sa masti i ljutim sirom.

Popara se pravi od pogače koja nije friška pa se ne može jesti kao krušno pecivo. Pogača se isječe na kockice pa se zalije sa prokuhanom vodom i tučenim sirom. Popara se pravi i od kovrtnja - božićni kolač. Ova popara se jede na Mali Božić.

Omač se pravi od tankog tijesta i mlijeka. Tijesto se pravi od pšeničnog brašna koje se tvrdo zamjesi, a zatim se razvije na tanke trake koje se peku na plehu od šporeta. Kad su pečene, trake se isjeku u deblje rezance, a zatim kuhaju u mlijeku.

Bunjgur se pravi od krupno samljevenog kukuruznog ili pšeničnog brašna koje se kuhalo sa mlijekom, a na kraju se dodavao kajmak ili skorup. Bunjgur se kuhao u zemljanim loncima na tihoj vatri, tako da je bilo potrebno kuhati čitav dan.

Kruh u ovom kraju predstavlja osnovnu hranu za prehranu stanovništva. Razlikuju se dvije vrete kruha: kruh i slavni kruh. Slavni kruh odnosno u ovom kraj poznati kao slavski kolač se mjesio za krsnu slavu. Za Božić je pripremana pogača, koja se razlikuje od hljeba po tome što se ne stavlja kvas. U hljeb se stavlja kvas, a kad ga nije bilo otkidao se komadić tijesta nepečenog hljeba i upotrebljavao se da se umjesi drugi hljeb

Kuruza (kukuruza) je jedna vrsta hljeba koji se pravi od kukuruznog brašna. Vrlo često se jela. Jela se uz sva jela, ali se i prokuhavala u mlijeku, pa je to služeno kao posebno jelo. Prokuhano mlijeko sa kukuruzom jelo se za doručak ili večeru.

Ljevuša se priprema od brašna, vode i soli. Za razliku koje se brašno koristi postoje dvije vrsta ljevuše: od pšeničnig brašna i od kukuruznog brašna. Brašno i voda se zamute rijetko pa se doda so i jaje. Tijesto se razlije po tepsiji u kojoj se peče. Kada je pečena zečini se kajmakom ili skorupom. Ovako pripremljena ljevuša služi se kao glavno jelo ili umjesto hljeba. Ako se služi kao glavno jelo nejčešće se jede sa sirom ili sa slaninom (zimi).

Kolačići se prave na sličan način kao i ljevuša, ali tijesto mora da bude malo gušće. Kolačići se peku u tavi spuštanjem tijesta kašikom u vrelu mast. Najčešće se jedu sa sirom, slaninom, lukom ili pekmezom.

Pita je omiljeno jelo u ovom kraju. Sprema se kad se radi, ali i u svečanim prilikama. Postoji više vrsta pita. Tjesto za pitu se čvrsto zamjesi i podijeli u jufke koje se razvijaju oklagijom. Razvijeno tijesto se posipa sirom i masti, pa se mota i stavlja u tepsiju gdje se peče. Na kraju se zalijeva vrelom vodom ili kajmakom. Zavisno od toga šta se stavlja u pitu rezlikuje se više vrsta: pita sa krompirom, pita sa sirom, sa jabukama i dr.

Prevrte se prave od krušnog tijesta. Od tijesta se otkinu komadići koji se razviju, a zatim se peku u vreloj masti kao i kolačići. Jedu se u zamjenu za hljeb.

Krofne se prave od tvrdo zamješenog tijesta. Tijesto se razvije oklagijom, a zatim siječe čašom pa se pusti da nadođe. Tijesto se spusti u šerpu sa vrelom masti.

Jela od povrća

Piskavica je poljoprivredni kraj pa se u ishrani stanovnika ovog kraja relativno dosta koristilo povrće. Od povrća su pretežno pravljena variva ali se i peklo i koristilo za salatu.

Grah se u ovom kraju pravi na više načina. Najčešće se pravi varivo, tj. kuhani grah. Obično je bio sa suvim mesom. Kao drugo jelo od graha priprema se gnječeni grah. Grah se skuha pa se ocijedi, a zatim se izgnječi i zaprži sa crvenom paprikom i lukom. Gnječeni grah se često jeo za vrijeme posta, a obavezno na Badnju veče.

Krompir se pravi na više načina. Najčešće se pekao oguljen i isječen na kolutiće ili čitav u rerni. Čitav pečeni krompir se gulio i jeo samo posoljen ili se gnječio pa mu se dodavao kajmak ili skorup. Krompir se koristio i za varivo, tj. pravljena je krompir čorba.

Kupus se najčešće jeo kao varivo. Ljeti se kuhao mladi, a zimi kiseli kupus. Voda u kojoj se kiseli kupus zove se raso i koristi se za piće. Kupus se koristio i kao salata.

Luk se koristio uz skoro sva jela kao začin. Ali se koristio i kao glavno jelo pržen sa slaninom ili sa jajima. Koristio se i kao salata.

Paprike u ovom kraju dobro uspijevaju tako da se ljeti često koriste u ishrani kao glavno jelo, kao salata, a često se koriste kao prilog za druga jela. Od paprika se pravi sataraš.

Mahune se takođe koriste za varivo ili pečene.

Jela od mesa

Meso od živine se najviše jelo u ovom kraju. Pečena piletina se najčešće koristila za praznike ili u nekim svečanim prilikama. U svakodnevnoj ishrani koristili su se manji komadići mesa stavljani u druga jela.

Svinjsko meso se najviše jelo zimi odnosno za vrijeme krmokolja. Najčešće se takovo peklo, a vrlo rijetko se koristilo i kuhano u varivu. Od svinjskog mesa se pravila krvavica, kobasice i žmare (čvarci). Žmare su dobijane topljenjem sala, a samim tim se dobijala i mast. Vrlo često se koristilo i usoljeno meso (iz pajca), koje je ujedno bilo i najukusnije. Takođe se koristilo i sušeno meso.

Zimnica

Zmnica se stavljala u jesen kad je i prispjevalo povrće. Za istu je načešće korišten kupus. Glavice kupusa su se kiselile u drvenim kacama, a ribani kupus u manjim kačicama. Krastavci su se kiselili u staklenim teglama ili zemljanim loncima. Složeni krastavci su se zalijevali prokuhanom vodom, esencom i soli. Na isti način su se kiselile paprike, samo što su one prethodno obarivane. Paprike su se takođe punile ribanim kupusom. Kiselio se i zeleni paradajz. Za zimu se pripremala i turšija. Pravljena je od divljih jabuka, divljih krušaka, trnjina, šipaka i dr. Plodovi iz turšije su se jeli, a sama turšija se pila.

Za zimu je pripreman i pekmez. Najčešće se pripremao od šipka, drenjina. Takođe je bilo meda koji su stanovnici ovog sela prikupljali od sopstvenih pčela. Sušile su se jabuke kruške i šipak za čaj.