ENSR
Alatke
Registracija Prijava

Početna»Etnološko nasljeđe»Duhovna kultura»Narodne pjesme»Starije seosko dvoglasno pjevanje

Starije seosko dvoglasno pjevanje

Pjesme starijeg sloja tradicionalno su izvodila tri pjevača, najčešće istog pola, a razlog je što tako, sudeći po riječima kazivača, pjevači lakše „upare pjesmu“ (Ahme¬tovci). Njihov broj može da bude i veći, ali je onda u pitanju nešto što predstavlja posljedicu svojevrsne degradacije ove prakse. Uvođenjem većeg broja pjevača (u nekim primjerima čak do osam) remeti se odnos među glasovima, tako da se solista ne čuje od pratnje, a nerijetko time biva onemogućen i da u potpunosti tačno izvede svoju dionicu.
Narodna terminologija tipična za starije dvoglasno pjevanje veoma je bogata i ukazuje na mnoge njegove osobine. Zanimljivo je da na teritoriji Bo¬san¬ske Krajine ne postoji naziv koji bi se odnosio na starije seosko dvoglasno pjevanje uopšte, kakvi su to, na primjer, nazivi – pevanje „na glas“, „iz vika“ i dr., koji su tipični za vokalnu praksu zapadne Srbije. U prvom redu to je napjev, koji u ovim pjesmama ima svojevrsnu kompozicionu ulogu – „nova“ pjesma ispjevava se uz pomoć napjeva „stare“, odnosno odranije poznate pjesme. Pritom, narodni pjevač obraća pažnju na to da nova pjesma odgovara staroj, kako po svom žanru, tako i po vrsti stiha.